Panel 2: SOLIDARNOST

Sažetak prezentacija održanih tijekom panela o solidarnosti.

Drugi panel o solidarnosti otvorio je Andrea Sangiovanni s Europskog sveučilišnog instituta. Pokazao je da postoji porast razine nejednakosti u Europi. Kao poželjne modele koji bi smanjili nejednakost, Sangiovanni je spomenuo primjenu mjera podjele rizika u Eurozoni, širenje strukturnih i kohezijskih fondova i podjelu tereta integracije izbjeglica. Kao potencijalne koristi daljnje integracije imenovao je učinkovitost jedinstvenog tržišta, niže transakcijske troškove i slobodno kretanje. Kao troškove integracije spomenuo je porast međuregionalne nejednakosti i veći pritisak na one koji najniže zarađuju u zemljama domaćinima.

Adrijana Martinović s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dostojanstvo je navela kao temelj Europske unije jer ga svi dijelimo. Solidarnost se može ostvariti samo uz veću socijalnu pravdu jer je to osnovna pretpostavka funkcioniranja unutar Europske unije. Ulaskom u Europsku uniju preuzimamo odgovornost ponašanja prema vrijednosti solidarnosti prema drugim državama članicama. Solidarnost podrazumijeva koheziju i pravednu distribuciju kao normativni temelj za funkcioniranje Europske unije.

Ivan Blažević iz Zaklade SOLIDARNA govorio je o filantropiji rekavši da filantropija ima dublji doseg u sustav nego država. Iznio je podatke prema kojima su žene puno sklonije doniranju, a njihove donacije usmjerene su na važnije slučajeve. Filantropija je u Njemačkoj najrazvijenija za razliku od ostalih država članica EU. Blažević smatra da bi se filantropski sektor trebao razvijati više u skladu s pristupom odozdo prema gore, od nacionalne do europske razine. U Hrvatskoj su donacije usmjerene prema marginaliziranim skupinama u društvu.

Ana Miličević Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske tvrdi da socijalnu državu treba revitalizirati. Kad se tržišni sustav razvijao, u početku su se te promjene opisivale kao socijalno tržišno gospodarstvo, ali u Hrvatskoj smo izgubili socijalni dio ove fraze. Ekonomska kriza potkopala je sustav vrijednosti i bogataše učinila još bogatijima. Miličević Pezelj je naglasila da nitko ne govori o radu kao vrijednosti te stoga poziva sindikate da se bore za prava najugroženijih građana.

Posljednja govornica bila je Valerija Botrić s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Navela je četiri kriterija za uspješnu valutnu uniju: mobilnost radne snage, mobilnost kapitala, sustav podjele rizika i uspostavljanje jednakih poslovnih ciklusa. Statistički podaci pokazuju da među zemljama članicama EU nije došlo do povećanja solidarnosti. Naprotiv, razlike među njima se povećavaju. Botrić tvrdi da razlike nisu prisutne samo između država članica EU-a, već da su naša društva u Uniji prilično heterogena. Što se tiče nejednakosti u južnoj Europi, razlike su bile prisutne od ranih 1980-ih, ali u istočnoj Europi nejednakosti su se počele povećavati 1990-ih i još uvijek su prisutne. Mjere ekonomske politike moraju se usvojiti u kratkom roku, ali još uvijek ne znamo hoće li dugoročno djelovati.