Gostujuće predavanje POPULIZAM I NELIBERALNE TENDENCIJE U HRVATSKOJ I EU

U četvrtak, 28. svibnja 2020., Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, organizirao je online gostujuće predavanje Populizam i neliberalne tendencije u Hrvatskoj i EU. Ovaj događaj organiziran je u sklopu Jean Monnet projekta Centra Miko Tripalo Europske vrijednosti u novoj državi članici: pet godina hrvatskog članstva u EU. Izvorni predavač trebao je biti Josip Kregar, član Centra Miko Tripalo i projektnog tima te profesor sociologije na Pravnom fakultetu. Međutim, prof. Kregar se neočekivano razbolio, a potom je, nažalost, i preminuo u kolovozu. Dario Čepo, akademski koordinator projekta preuzeo je u zadnji čas kao predavač na ovom događanju. Online predavanje moderirao je i vodio Izvor Rukavina, profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta. Predavanju je prisustvovalo 26 studenata. Bilo je to treće od četiri planirana gostujuća predavanja navedena u planu projekta Jean Monnet, a drugo provedeno putem interneta zbog Covid-19 lockdown-a u Hrvatskoj koji je bio na snazi ​​od sredine ožujka i pratećih epidemioloških mjera koje su sprečavale organiziranje događanja.

Na početku predavanja Izvor Rukavina pozdravio je Darija Čepu i predstavnike Centra Miko Tripalo. Potom je ukratko predstavio Centar, njegov projekt Jean Monnet kao okvir ovog predavanja i predavača Daria Čepu, kao i temu populizma. Dario Čepo je potom započeo predavanje definirajući pojam populizam i iznoseći njegove glavne karakteristike. Započeo je s postavljanjem temeljnih pitanja, poput onoga što je populizam, je li štetan za društvo i ako da, zašto. Čepo je populizam definirao kao ideologiju koja se temelji na dva glavna postulata. Prvi je taj da je društvo podijeljeno u dvije odvojene skupine: obične ljude i elite. Smatra se da su obični ljudi uvijek iskreni i slijede u osnovi jednostavan cilj – živjeti bolje. S druge strane, elite su korumpirane i moralno kompromitirane. Druga osnovna premisa populizma je da se politika i političke odluke moraju izvoditi iz volje naroda i da je narod uvijek u pravu.

Čepo je potom postavio sljedeće pitanje koje proizlazi iz ove definicije populizma: tko su ti obični ljudi ili narod. Narod je prema populistima monolitna zajednica istomišljenika sa zajedničkim identitetom, stavljajući tako sve one s različitim identitetima “izvan naroda”, označavajući ih kao druge, pa čak i kao neprijatelje. Populizam stavlja apsolutnu moć u ruke ovog “naroda”, usredotočujući se na volju većine kao jedini  legitiman oslonac politike (kroz alate poput referenduma). Populisti, prema Čepi, ističu legitimitet puštanja ljudi da odlučuju, negirajući tako pravo institucija da ograniče ovu moć. Ta je ideja, naravno, u suprotnosti s načelima liberalne demokracije, točnije njenog liberalnog dijela koji zastupa stav da bi volja većine trebala biti ograničena kada ugrožava manjinska prava. Liberalne demokracije razvile su okvire i mehanizme za zaštitu manjine od većine i za sprečavanje tiranije većine. Čepo tada postavlja sljedeće prirodno pitanje: kako društva mogu pomiriti suprotstavljene ideje vladavine većine i zaštite manjina.

Populistički odgovor na ovo pitanje, prema Čepi, jest da manjine nisu problem, već elite. Elite su korumpirane i u rukama su posebnih interesa, rade u svoju korist i protiv naroda. Definicije elita prilično su nejasne, ali svode se na tri različite skupine: svi političari koji su isti, tradicionalni mediji i njihovi saveznici te intelektualci i obrazovani stručnjaci. Čepo primjećuje da u Europi u osnovi postoje tri različite vrste populizma, koji se manifestiraju kroz različite političke opcije: snažni desni populizam, nešto slabiji lijevi populizam i vrlo rijetki centristički populizam.

Lijevi populizam u Europi je slabiji od desnog, pogotovo kad se uzme u obzir duži povijesni kontekst. Oslanja se na ključne koncepte ekonomske i socijalne pravde i jednakosti, dok se populistički elementi usredotočuju na ljude kao na siromašnu i nesigurnu radničku klasu. Lijevi populisti svoje postupke manje uokviruju u kontekstu pripadnosti nacionalnoj državi, a više u odnosu na društveno-ekonomsku skupinu. Čepo je govorio o različitim primjerima iz europskih zemalja, poput Syrize, Podemosa i Britanske laburističke stranke pod vodstvom Jeremyja Corbyna.

Centristički populisti puno su rjeđi u Europi i puno su manje uronjeni u ideologiju. Njihove se platforme uglavnom fokusiraju na reformu i preuzimanje postojećih institucija, dok je rasprava usmjerena na sadašnje naspram budućih političara. Centristički populisti trenutne političare označavaju kao korumpirane elite, dok oni nude bolje, buduće vodstvo koje će više predstavljati obične ljude. Desni populizam trenutno je najjači, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Čepo napominje da je u srcu desničarskog populizma podvojenost između naroda i elite postavljene da unište “narodni” način života.

U Hrvatskoj je fokus populista na antimanjinskim, antiintelektualnim i antisistemskim akcijama i retorikama. Akcije usmjerene na ograničavanje manjinskih prava uglavnom su usmjerene na nacionalne manjine, LGBTQ prava i inicijative protiv migranata, poput promjene ustavne definicije braka, promjene ustavnog zakona radi ograničavanja zastupljenosti manjina i poticanja antimigrantskog raspoloženja. Antiintelektualne tendencije su rjeđe i uglavnom se usredotočuju na retoriku protiv cijepljenja i općenito omalovažavanje “stručnog” doprinosa javnoj raspravi i politici. Napokon, antisistemska populistička sklonost kritizira demokratske sustave i ima veću toleranciju prema autokratskim režimima. U Hrvatskoj se to manifestira  u niskom stupnju povjerenja u institucije, posebno parlament i medije, dok relativno veće povjerenje postoji u vojsku i policiju. Ove niske razine povjerenja u kombinaciji s institucijama nagriženim korupcijom i neučinkovitošću plodno su tlo za populizam.

Studentska pitanja i rasprave fokusirale su se na pokret „U ime obitelji“ koji predstavlja desni populizam u nevladinom sektoru i na to kako su se njihove kampanje fokusirale na pitanja obitelji i obrazovanja. Neki su studenti istaknuli ulogu društvenih medija u ovim kampanjama. Razgovaralo se o primjeru Radničke fronte, nesumnjivo lijeve populističke stranke. Čepo je istaknuo još jednu razliku između lijevih i desnih populista – napadi ljevice na elite usredotočeni su na one koji su na vlasti, dok oni s desnice često napadaju manjine i marginalizirane, koje prikazuju kao one koji imaju neku tajnu moć kojom prikriveno vladaju i podrivaju „naše ” društvo. Također se razgovaralo o ulozi trećih opcija i prosvjednim glasovima u porastu populizma u Hrvatskoj, posebno s obzirom na predstojeće parlamentarne izbore u srpnju.