Gostujuće predavanje IZAZOVI EUROSKEPTICIZMA U HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI

U četvrtak, 12. prosinca 2019. godine, u Kući Europe održana je panel rasprava i gostujuće predavanje Izazovi euroskepticizma u Hrvatskoj i Europskoj uniji, u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), Transeuropske asocijacije za proučavanje politika (TEPSA) iz Bruxellesa, uz potporu Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj i Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj. Skup je organiziran u okviru Jean Monnet projekta Centra Miko Tripalo Europske vrijednosti u novoj državi članici: pet godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji i programa IRMO-a Europa za građane 2019. S obzirom na to da je euroskepticizam naveden u radnom planu projekta Jean Monnet kao jedna od tema za četiri planirana gostujuća predavanja, ovaj je događaj pružio priliku za organizaciju jednog od ovih gostujućih predavanja u mnogo širem kontekstu i okviru. Sudjelovanje predstavnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ureda Europskog parlamenta u Zagrebu, istraživača, novinara i političara omogućilo je mnogo značajniji doseg ovog događanja.

Na početku tribine goste je pozdravila Višnja Samardžija s Instituta za razvoj i međunarodne odnose. Zahvalila je organizatorima i naglasila je da je TEPSA jedna od najstarijih udruga u Bruxellesu, te da okuplja preko 40 akademskih institucija diljem Europe. Cilj TEPSE je da debatira teme koje su aktualne u tom trenutku, a danas je aktualna upravo tema euroskepticizma. Jednako tako, izrazila je zadovoljstvo nastavkom suradnje IRMO-a sa Centrom Miko Tripalo. Tvrtko Jakovina, predsjednik Upravnog odbora Centra Miko Tripalo, ukratko je predstavio Jean Monnet projekt rekavši da je ova tribina prva u nizu koja se organizira u okviru projekta. Dosada su organizirana dva okrugla stola Građanska prava i izazovi demokracije, te Pravda, jednakost i različitost, odnosno međunarodna konferencija Europske vrijednosti u novoj državi članici: pet godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Istaknuo je da se Centar dugi niz godina bavi aktualnim problemima u hrvatskom društvu i politici i da će tako nastaviti u budućnosti.

Nakon pozdravnih riječi moderatorica tribine Tea Trubić Macan iz Euraktiv-a predala je riječ prvome govorniku Hrvoju Butkoviću iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose. Butković kao jedan od uzroka euroskepticizma u Hrvatskoj vidi trenutnu koaliciju HDZ-a i HNS-a, ali napominje da takve slučajeve u Europi imamo prisutne u Švedskoj i Italiji, gdje su stranke različitog ideološkog predznaka na čelu izvršne vlasti. Smatra da takve koalicije nastaju kako bi se euroskeptične stranke držale dalje od vlasti, ali to je kontraproduktivno jer one zapravo time jačaju i dobivaju na potpori. Kao dodatan uzrok euroskepticizma u Hrvatskoj napominje nepostojanje zajedničkog stava politike i građana oko uvođenja eura: 60% građana ne želi da se euro u ovome trenutku uvede kao valuta, dok politika to želi što prije.

Katja Šare, načelnica Samostalnog sektora za javnu i kulturnu diplomaciju, informiranje i odnose s javnošću Ministarstva vanjskih i europskih poslova, napominje da je rast euroskeptičnih stranaka nesumnjivo prisutan, ali prema istraživanjima Ministarstva vanjskih i europskih poslova raste potpora članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. Kao ključne razloge euroskepticizma navodi širenje dezinformacija i populizma. Hrvatska, kao najnovija članica Europske unije, potiče daljnje proširenje i stavlja to pitanje na dnevni red što će se nastaviti i u periodu hrvatskog predsjedanja.

Violeta Simeonova Staničić, voditeljica Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj, tvrdi da novi saziv Europskog parlamenta ima veliki demokratski legitimitet, te čvrstu proeuropsku većinu. U nekim državama članicama građani su na Europskim izborima glasovali ovisno o problemima i stanju u vlastitoj državi, dok je u državama poput Austrije, Danske i Njemačke ipak bila prisutna europska dimenzija prilikom glasovanja. Naglasila je da su u prošlom sazivu Europskog parlamenta euroskeptici bili prisutni u tri političke grupacije unutar parlamenta, a danas su u samo jednoj. Navodi da u Hrvatskoj nije prisutan toliko euroskepticizam, koliko indiferentnost.

Sandra Benčić iz političke platforme Možemo upozorila je da pogrešno koristimo naziv euroskepticizam. Euroskepticizam, kao takav, nije nužno loš jer on propituje trenutno stanje, dok desni populizam i nacionalizam ima destruktivni karakter koji euroskepticizam nema. Populisti i nacionalisti imaju antidemokratsku težnju na temelju koje ostvaruju izborne pobjede. Tvrdi da ekonomski slabe države ne mogu rješavati ključne probleme s kojima se susreću jer su ti problemi i dalje u njihovoj domeni, ne onoj Europske unije. Europska unija stoga nije kriva za loše stanje u nekim državama. Međutim, Europska je unija neefikasna u rješavanju svojih problema poput pitanja eura i proračunskog deficita. Smatra da mladi ljudi danas ne participiraju u europskim procesima jer nemaju osjećaj da su dio veće cjeline.

Dario Čepo, član Centra Miko Tripalo i docent s Pravnog fakulteta sa Sveučilišta u Zagrebu, kaže da su se mijenjale definicije euroskepticizma kroz vrijeme. Na početku je izvor euroskepticizma bio u pitanju što će Europska unija napraviti jednom kad postanemo država članica. Rasprave su se vrtile oko izjava poput: nije bilo potrebe da postanemo dijelom Europske unije, jer smo već bili dio Europe, ili smo bili Europa prije Europe, ili zato što smo trebali zaštititi svoj identitet i kulturu. Kasnije, nakon što smo ušli u EU, ta su se pitanja pretvorila u ono što je Europska unija učinila ili nije učinila za nas. Euroskepticizam se gradio na percepciji da očekivana promjena nije došla ili da kasni ili da nije transformirala društvo na način na koji su građani očekivali. Danas, prema Čepi, euroskepticizam više dolazi u fokus umjerenih aktera u društvu, jer neke elemente u Europskoj uniji preuzimaju neliberalni akteri. Oni Europsku uniju vide kao alat koji će im pomoći u širenju njihovih ideja. Alati za koje se dugo mislilo da su alati eurofila, kooptirani su kako bi se preotele temeljne vrijednosti, institucionalni okvir i europski narativ. Iz perspektive ove definicije, za Čepu je od najveće važnosti vidjeti što bi Konferencija o budućnosti Europe donijela. Hoće li se proces otvoriti svim zainteresiranim stranama, od organizacija civilnog društva do državnih aktera, ili će biti zadržan u međuvladinim rukama? Potonji bi čitav proces učinio ranjivim za preuzimanje od strane neliberalnih aktera. Čepo je na kraju propitao što se o euroskepticizmu može zaključiti iz “glasanja nogama”, odnosno migracije ljudi iz Hrvatske u druge države članice EU i načina razmišljanja i percepcije onih koji ostaju. Hoće li euroskepticizam rasti jer se ljudi koji su otišli smatraju gubitnicima tranzicije? Ili će se smanjiti prilivom doznaka od onih koji su emigrirali? Čepin je svoje predavanje povezao s mnogim točkama koje su iznijeli sudionici panel rasprave i vezalo se uz mnoga razmatranjima akademika i praktičara koji se u Hrvatskoj bave ovom temom.

Rasprava nakon predavanja dotakla se potrebe uključivanja što većeg broja nevladinih aktera u proces rasprave europske budućnosti. Studenti u publici naglasili su konstruktivnu ulogu koju mladi ljudi mogu imati u tim raspravama i govorili su o potrebi njihovog smislenog uključivanja, ako želi europski projekt opstati među sljedećim generacijama, posebno u kontekstu prijetnji populističkih i neliberalnih tendencija.