Panel 4: PARTICIPACIJA

Sažetak prezentacija održanih tijekom panela o participaciji.

Marco Giugni sa Sveučilišta u Ženevi imao je uvodno izlaganje na drugom panelu o participaciji. Participaciju je definirao kao temeljni dio građanstva i demokracije. Objasnio je šest oblika participacije: izborno, institucionalno, potrošačko, dobrovoljno, protestno i digitalno. Prema istraživanju iz 2017. godine, sudjelovanje na izborima i dalje je najrasprostranjeniji oblik, dok je sudjelovanje u prosvjedima na drugom mjestu. Ulične demonstracije kao vrsta participacije postale su legitiman način sudjelovanja, ali prisutna je i sve veća digitalna participacija. Građani koji osjećaju odgovornost i dužnost i imaju uobičajeni pogled na participaciju i dalje su najaktivniji.

Karlo Kralj s talijanske Scuola Normale Superiore i Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu govorio je o projektu Neposlušna demokracija, koji je obuhvaćao četiri studije slučaja istraživanja protestnog ponašanja u Španjolskoj, Portugalu, Hrvatskoj i Srbiji. Projekt je otkrio i šifrirao prosvjede pokrivene dnevnim novinama iz svake od navedenih zemalja. Rezultati su pokazali da su u Španjolskoj i Portugalu mobilizaciju suorganizirali sindikati i novi akteri u javnom prostoru, dok je u Hrvatskoj i Srbiji uloga sindikata bila znatno manja.

Petra Đurman s Pravnog fakulteta u Zagrebu, naglasila je javno savjetovanje kao oblik javnog sudjelovanja u kreiranju javnih politika. Govorila je o pravnom okviru za javno savjetovanje stvorenom u Hrvatskoj. Od 2013. godine zabilježen je značajan porast broja konzultacija provedenih na nacionalnoj razini, dok ne postoje službeni podaci o broju konzultacija na lokalnoj i regionalnoj razini. Međutim, postoji problem s malim brojem sudionika u javnim konzultacijama. U prosjeku ima deset sudionika i 26 komentara na nacionalnoj razini te 0,5 sudionika i 0,8 komentara na lokalnoj i regionalnoj razini.

Sljedeća govornica bila je Caroline Hornstein Tomić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Ona vjeruje da  participacija ovisi o brojnim čimbenicima kao što su mjesto koje pojedinac zauzima u društvu, razina vlasništva nad imovinom, mjesto prebivališta. Znanje i motivacija trebali bi biti glavni poticaji za participaciju, a često se u obitelji uči važnost politike i sudjelovanja. Građansko obrazovanje trebalo bi posebno služiti onima koji ga nisu stekli u obitelji ili negdje drugdje, a trebalo bi započeti u ranoj dobi. Potrebno je razvijati empatiju i osjećaj solidarnosti, a ne mladima nametati vlastita stajališta ili političko razmišljanje učitelja. To bi građanski odgoj kontekstualiziralo u društvo. Mladi podižu svoj glas putem mobilnosti i programa u kojima sudjeluju, ne nužno glasanjem.

Posljednji govornik bio je Nikola Puharić iz Inicijative mladih za ljudska prava. Izlaganje je započeo izjavom da je Europska unija utemeljena na idejama mira i pomirenja. Danas postoji verbalni sukob u društvu ako pažljivije pogledamo diskurs političara i taj je sukob nametnut mladim generacijama. Puharić smatra da danas nemamo kritički pogled na ono što se događalo u prošlosti. Iz tog razloga Inicijativa mladih za ljudska prava pokrenula je programe razmjene mladih u regiji kako bi im pružila platformu za učenje i participaciju. Mladi se danas boje sudjelovanja u raspravama o prošlosti, ali napominje da smo svi odgovorni za način na koji govorimo o prošlosti. Važno je da postoje mehanizmi za sparticipaciju mladih u svim tim društvenim procesima.